PEEWNITAGOL
Darorɗe Silto (settaambar) 1886
« Kariim !
– Naam, Naam ». Miñi am Kariim jaabii mi, o heñii o tawi mi nder suudu, ellee o fadnoo tan ko haa mawniiko ɗaɓɓira mo haaju, o heñoo o waɗa.
– Yah wiy Ngarta e Karfa mi arii, mbeɗe fadi ɓe…
– Eey.”
– Nde njettii-mi taw hiirii hanki, mi dañaani yahde to maɓɓe. Ɓe potnoo renndude ko cuuɗi gooto e maɓɓe. Kono alaa-e-sago mi yeewtida seeɗa e jibnaaɓe ɓee, ko faati he ɗanngal am. Mbeɗe anndi noon so musiɗɓe am tinii mi artii tan, ɓe ngarat. Ɗum jeyaa ko e goowaɗi amen. Kala nde gooto e amen arti ɗanngal, minen fof min kawrat galle mum en. Minen fof min ñalla cuuɗi maɓɓe, caggal ɗuum min puɗɗitoo ñalɗe hannde ɗoo, janngo too. Min mbayla leegal. Min ƴaaŋora heen fedde amen rewre, kam e hoɗɓe arɓe tawtoreede kewkewe, janngeeji, locite, ekn. Alaa fof no neɗɗo waɗata haa jooɗoo kañum tan gooto, tawa alaa musiɗɗo maa dental ngal fof woni sera mum. Ina arana min nih waaldude, so wonii hoɗdiiɓe maa ɓe leegal gootal. Hono ɗum noon heewi jolde ko he nder gure dowri ɗo welemma hawridini, ngonka donaaɗi. Gueɗ teeru pirtaani goowaaɗe fof, ɗe tiiɗtinii nih won heen, ɗoon ɗo yimɓe ndenndata sabi jiydigal. Ko hono noon ɓesngu amen e ɓesngu kaawmiraaɓe am, kam en fof, koɗdunoo legal gootal, Madiina.
Neene am ina jogii kulhuli ɗanngal am ngal, o huƴtina e am naamne, kono ko ɗe mbaaw-mi jaabtaade. Ɓiyngel am, holi to koɗataa ? No njiytirtaa jippunde maa ? Mbeɗe faami tigi kulhuli makko, ko ɗum tagi mi etiima deeƴnude ɓernde makko.
“Ɓiyngel am, ɗanngal maa ngal maa juut ?
– Alaa, ko waktuuji tan, ɓurataa wakutuuju tati nder piirowal (ndiwoowa).
– Kono a anndaa toon hay gooto, no mbaɗataa ?
– Deeƴnu ɓernde maa, Neene, alaa caɗeele. Njaadat-mi ko e adiiɓe mi toon, annduɓe toon, kadi mi nattii won’de cukalel. Mbeɗe hattani toppitaade hoore am.
Ko ndeen tan musiɗɓe am naati galle, yeewtere am e neene am taƴi. Calminaali am e giƴiraaɓe lomtii. Neene am yahi feewnoyi tufam, ko safalɓe mbiyata “zrig”, njaram lolluɗam he nder maɓɓe. Caggal calminaali, huunde e sehilaaɓe am naati nder suudu am, ɓurɓe farwude ɓee, ko fartaŋŋe udditde jeewte jogorɗe jogaade min ñalngu nguu kala.
“Ñeeri, mbeɗe yenanaa aɗa heñii e seertude e amen”, ko Karfa e jalniiɗe mum wiyi nii.
– Hey ! Cikkataa ko mbeɗe heñii seertude e mon, onon e fedde men rewre, e ngoo welemma… mi faya leydi tumaronkoori kesiri e am ? Alaa, no nganndir-ɗaa mi nih hay mi jaɓataa ko kaal-ɗaa koo…
– Tiiɗno tan (Ngarta wiyi nih), “ina wiyee Maruk ko leydi moƴƴiri. Janngude he mayri kadi saɗtaani. Ko goonga ko leydi Aarabeeɓe kono sanɗaaji wonnooɓe toon mbiyi kayri ɓuri Alaseri ɗo ɓaleeɓe kawrata e caɗeele keewɗe.
-Ahaa kay ! ɗuum ko goonga ! Mi yiyondirii e sanɗa Kayhayɗinaajo ummiiɗo Rabaa, won nih jamminooje o ɗacciri mi. E wiyde makko leydi ndii alaa caɗeele.
– Ay, a yiyii dey ! (Ngarta jokki), « yanti heen kadi ko leydi Hasan 2ɓo, Saahibu al Jalaala, no jaayndiyanooɓe mbiyrata nii ».
Ngarta ko neɗɗo jiɗɗo rajo, teeŋti e heɗaade kabri. Omo heewi heɗaade rajooji caggal-leydi. Omo waawnoo haalde jagge laamuuji leyɗeele hono Maruk e Senegaal. Ko haawnii koo, o fuɗɗiima tarde jaayɗe gila o naataani “ekkol”, ɗo o naatiri hitaande tataɓere. Ɗuum haɗaani mo arde go’aɓo nde ɓe uddi. Ko goonga noon jaŋde Quraana taaɗnii naatgol makko « ekkol », kono kadi wallitii mo no feewi.
« Ko fayti he laamɗo », Ngarta ɓamti, « maa a tawtore ndee welnere Jappeere” haalateende ñande fof ndee ». Yeewtere amen jokki, ummoo Maruk arta Eleega e ñalɗi seeɗa keddoraa-mi he guurti. Maa yuɓɓinee noon mbele oo dumunna pamaro keddiiɗo oo ina nafta sanɗa gadano fedde amen. Musiɗɓe am cakkiti lulo he Gural e Tufnde Jaaɓe, gure ɗiɗi sehilaaɓe amen dowriyankooɓe, min teddina kadi bismaango fedde amen rewre.
« Hoto jiɗɗo woppude min oo woni ? », Maymuuna sorkii nder suudu amen, dartini yeewtere amen. Denɗi am Maymuuna jeyaa ko he fedde amen rewre ɓurnde ɓadtaade mi to duuɓi.
- Hee, Maymuuna, ko lebbi seeɗa tan mbaɗat-mi toon mi arta, so Geno jaɓii, guurti payɗi. Goonga dey, sukaaɓe rewɓe heddiiɓe ɓee maa ngar dey kikiiɗe hannde ? Mbeɗe heppi yiyde ɓe, mi ɓooyii Nuwassoot.
– Ahaa kay, ma mi toppito ɗum.
– No ɓe mbaɗi ? Mbar dey guurti mon ina mbeli ? Miin noon guurti uuraani mi tawo, wonaa hay fooftere. Mbeɗe ɗaminii sooɗtude.
– Minen ne kay ! so goonga, guurti amen puɗɗii tan ko nde Ngarta arti ummoraade Nuwasoot. Ko ndeen welnere ɓamti. Ko adii ɗuum ina ɓuuɓi.
– Nimsa jolanii kam noon, mi tawetaake ko heddii koo.
– Maa min njeewne noon Ñeeri. So a yahii winndu am dey, mbaasaa yejjitde sornude heen natal maa, ko noon dey ?
– Sikke alaa heen, Maymuuna. Nde njettorii-mi Rabaa fof, ko noon mbinndurtu-maa-mi. Mi fodanii ma ɗum.
Maymuuna ina addornoo lahel tufam, no sukaaɓe rewɓe keewnoo waɗde so njilliima suudu surgaaji leegal maa hoɗdiiɓe, teeŋti noon e fedde rewre maa koɗo giƴiraaɗo. Ɗum jeyaa ko he pinal sukaaɓe rewɓe fulɓe.
Miñi am Faarmata ina defana min ataaye, ina yanonoroo heen Ngarta. Nguu ñalngu dey ina anniyii welde caggal ɗee jonte mettuɗe Kapitaal. Amin njeewta tan baŋ-yoo-baŋ. Sahaa fof yeewtere ndee arta he ɗanngal am Maruk. Mbeɗe etoo yejjitinde ɓe ɗum kono joofaani. Mbeɗe naamnoo ɓe sahaa kala kewe Gural e Tufnde-Jaaɓe.
Ko he 1935 Fulɓe Durnooɓe pelliti jooɗaade ɗoo. Gure puɗɗii saraade seeɗa-seeɗa haa Meel e Shaggaar. Ɗo Gural ɗoo, enɗam hakkunde amen ko dennɗiraagu e ɓiyngu-baaba, haa teeŋti hakkunde Aamadu Moodi e Abuu Abdullaay. To Tufnde-Jaaɓe min keewi jippaade ko to Geelel maa to Hammadu Abrel, mo yumma mum hokkata min kala ko min njiɗi.
Binnduɗo : Aamadu Bah
Firo : Aamadu Malal Gey, Bookara Aamadu e Maamuudu Haaruuna Joop